Protesti su se proširili u više evropskih gradova uključujući Pariz i Milan. U Parizu, vojska i policija su bile prisutne na ulicama kako bi kontrolisale situaciju tokom trajućih protesta. Vlasti su rasporedile dodatne snage kako bi sprečile pljačke i napade.
U Francuskoj, novi protesti su se počeli razvijati, s uključenjem studenata i radnika koji su izrazili svoju neljudsku situaciju. Prema izvorima, vlasti su rasporedile 70.000 policajaca kako bi povećale kontrolu. U nekim gradovima su bili zatvoreni muzeji kao mera zaštite.
Protesti su nastali kao reakcija na neodređene ekonomijske i društvene probleme. U nekim slučajevima, protesti su bili usmjereni prema političkim odlukama i ekonomskim politikama. U Parizu, protesti su bili u vezi s više različitih tematskih područja, uključujući i pitanja socijalne pravde.
U Milanu, slična situacija je nastala, s uključenjem različitih skupova ljudi. Vlasti su uočile rast učestalosti protesta i povećali broj policije kako bi osigurali red. U nekim slučajevima, protesti su bili usmjereni prema pitanjima o cijenama i radnim pravima.
Protesti su uočeni u više evropskih gradova, što pokazuje rast učestalosti takvih događaja. Vlasti su uočile potrebu za bržim reagovanjem kako bi se spriječila dalja eskalacija.
